WORLD NEWS FOR MONTENEGRO DIASPORA
Choose language:
AUTOR: M.JAHOVIĆ GDNUS
Nekoliko dana pred Novu godinu , poslom sam se iz Crne Gore automobilom uputio put Zagreba. U glavnom gradu Hrvatske sam imao susret sa predstavnicima Crnogorske manjine. Inače to je moj prvi susret sa tim divnim gradom.
No krenimo redom. Kao što sam već napisao, iz Crne Gore uputih se put Zagreba, automobilom. Na Debelom brijegu nije bilo naročite gužve i za nekoliko minuta i standardne granične kontrole uđoh u Hrvatsku. Na samom startu postade mi jasno da je ta država izuzetno lijepa, pravi biser Evrope. Ipak moram priznati da sam imao malo straha , jer je automobil koji sam uzeo u rent-a-car kompaniji Beogradu bio srpskih registarskih oznaka. Upozoravali su me mnogi da ću zbog toga imati problema u Hrvatskoj i da ću vjerovatno doživjeti brojne nelagodnosti. No i pored takvih upozorenja ja sam odlučio da krenem za Zagreb , uz dozu straha. Malo prije Dubrovnika u mjestu Kupari naiđoh na zastoj. Na cesti se prevrnula hladnjača sa preko 25 tona mesa. Nakon nekih sat dva ipak nekako nastavih put Zagreba. Scenu iz jedne trgovine sa zaposlenom Hercegovkom ipak ovaj put ću zaobići.
I tako krenuh put Zagreba, ostah očaran ljepotom Dubrovnika koji ugledah sa ceste. Prošao sam i novim Pelješkim mostom koji je nestvaran. Obala božanstvena , more i otoci očaravajući, nestvarno lijepi. Uz kraće pauze dođoh i do Splita. Zaustavih se na jednoj benzinskoj pumpi na auto-putu. Zadržah se i tu malo duže uz razgovor sa zaposlenima i ljudima koji su poput mene tu napravili pauzu. Kazah im da sam iz Crne Gore , te da živim u Sjedinjenim Državama. I sad mnogi će misliti da naiđoh na hladan odnos i sumnjičave poglede. Međutim , sve je bilo drugačije. Toliku srdačnost , neposrednost i ljubaznost nijesam doživio nigdje. O Crnoj Gori i Crnogorcima govoriše samo u superlativu. Razgovarali smo tako srdačno , da potpuno zaboravih na vrijeme. I ne žalim što sam se duže nego sam planirao zadržao da tim sjajnim ljudima divnim Splićanima.
Krenuh put Zagreba i nekoliko kilometara dalje doživjeh peh. Puknu mi guma na automobilu. Pokušah sam da zamijenim , međutim u automobilu sam imao neadekvatnu opremu. I što da se radi, zovem Hrvatske auto ceste. Javlja se operaterka ne baš ljubazna. Saopštava mi da će nekoga poslati kako bi me odšlepali sa auto-puta. Nakon izvjesnog vremena pozivam ponovo , ovog puta se javlja operater , koji za razliku od svoje koleginice je bio izuzetno ljubazan i saopšti mi da je pomoć već upućena iz Splita i da će stići do mene za koji minut, te da će mi oni pomoći. I tako je bilo. Dođe stasit momak , kakve možete viđeti samo u Dalmaciji i Crnoj Gori. Pogleda o čemu se radi. Uze opremu svoju međutim ni rezervna guma nije u automobilu odgovarajuća. Što da se radi? Već je skoro ponoć!
Međutim taj sjajni čovjek Kovčo tako mu je prezime, kao da sam mu rod najbliži ili najdraži prijatelj poče da traži rješenje. Poziva vlasnike radnji sa auto opremom , koje su već satima zatvorene, a kako bi našao adekvatnu gumu. Nađe i gumu i vlasnika koji je voljan da zbog mene iz Crne Gore sa automobilom sa beogradskim registarskim oznakama otvori radnju. Nađe Kovčo i vulkanizera koji će otvoriti svoju radionicu i namontrati novu gumu na moj točak. Ode do Splita sve to Kovčo završi , brzo se i vrati i osposobi moj automobil kako bih nastavio put Zagreba. Ne postoji način na koji bih se mogao zahvaliti tim divnim ljudima, koje čak i ne poznajem.Hvala Splićani , Kočo naklon veliki.
Kako je u tom trenutku puvao jak vjetar zatvoren je za saobraćaj dijelom auto-puta od Splita do Svetog Roka, te sam se morao uputiti alternativnim putem preko Like. Dobar put i tamo, predsjeli božanstveni, manji gradovi, naselja predivni. I tako u ranu zoru oko 7 sati stigoh konačno u Zagreb u hotel, koji bi trebalo potpuno rekonstruisati, ali osoblje ljubazno.
Dan osim sastanka sa Crnogorskom manjinom provedoh upoznajući Zagreb u kojem sam prvi put. Grad predivan, uređen, ukrašen jer je vrijeme adventa. Ne znam što mi je ljepše da li centar, Trg Bana Jelačića, Trg Kralja Tomislava, neki od predivnih parkova poput Zrinjevca ili Gornji grad. Možda ipak Gornji grad , koji je nestvaran od Markovog Trga, vidikovca, čuvene uspinjače, Kamenitih vrata ....
Napravih i pauzu u jednom divnok caffe baru, u kojem zaboravih torbu u kojoj su mi bili pasoš i ostala dokumenta ali i novac i kreditne kartice. Primijetih da torbu nemam kod sebe tek nekih 6 ili 7 sati nakon boravka u tom caffe baru. Uputih se da je potražim ne očekujući da ću bilo što naći i sa zebnjom kako da se vratim doma bez pasoša, što ću sa karticama , dokumentima. Međutim jedna sjajna djevojka , koja je radila u tom caffe baru cijeli dan je ostala u istom i čekala da se vratim kako bi mi vratila torbu koju sam tu zaboravio. Tako nešto siguran sam nigdje drugo ne bih mogao očekivati, osim u Zagrebu.
Ono što je sigurno Hrvatska , Zagreb, Split , a najviše Hrvati zaslužili su moje oduševljenje i zahvalnost. Očarala me Hrvatska svime , i definitivno je zemlja u kojoj bih mogao živjeti i zemlja je u koju ću se sigurno vratiti. I naravno ne vjerujte pričama kako ćete doživjeti neprijatnosti sve su to laži i zle namjere jer se neprijatnosti dešavaju na drugoj strani u Hrvatskoj ne. Svima preporučujem idite i obiđite Hrvatsku uživaćete.
Nakon Zagreba uputio sam se put Slovenije , boravio u Ljubljani. Ali o tome neki drugi dan.
