WORLD NEWS FOR MONTENEGRO DIASPORA
Choose language:
AUTOR: M. JAHOVIĆ GDNUS
Kao što sam napisao u predhodnom putopisu o Hrvatskoj, obišao sam i Sloveniju. Nakon oduševljenja i iskustva koje sam imao u Hrvatskoj, moj poslovni put nastavio sam ka Sloveniji. Kao i u Hrvatskoj i u Sloveniji sam prvi put. Očekivao sam da ću naići na jednu od najuređenijih i najbogatijih država ne samo Balkana već i Centralne Evrope. A takavo očekivanje zasnivalo se naravno na osnovu priča koje sam slušao od ljudi iz mog okruženja , te novinskih natpisa iz medija na Balkanu. Međutim , nije zlato sve što sija, pa ni ekonomija Slovenije. No krenimo redom.
Uputih se iz Zagreba ka Ljubljani autoputem. Preko Samobora dođoh i na Breganu – granični prelaz. Očekivah da će biti granične kontrole , međutim od toga ništa. Evropska unija je to, a među članicama granica nema, još kad su obje u sistemu Šengena.
Prvi utisak moj je oduševljenje , ljepota, priroda, naselja. Sve je uređeno, sređeno, nerealno čisto. Priroda je ipak nešto što me ostavilo bez daha, te prekrasne planine, uzvišenja , doline, šume , ali i specifične kuće , koje sliče onima u Austriji.
Za oko sat i po od kad sam krenuo iz Zagreba, dođoh u Ljubljanu. Ulazak u grad ne odae ničim da se tu nalazi bilo kakvo urbanizovano mjesto, a kamo li glavni grad jedne države. Mislio sam da me navigacija odvela na pogrešno mjesto , međutim nakon nekoliko minuta vožnje obrisi grada se ukazaše. Stigoh u Ljubljanu. Grad mali, hladan, ali uredan i lijep.
Uputih se na sastanak sa crnogorskim iseljenicima, u njihovim prostorijama, koje se nalaze odmah preko puta ambasade Crne Gore i nadomak željezničke stanice. Zgrada u kojoj je smješten Crnogorski dom, neugledan, trošan , neuslovan. Saznah i da se uskoro ruši , a naši zemljaci koji žive u Sloveniji ostaju bez svojih prostorija.
Saznah od njih i da položaj manjina u toj državi nije regulisan na način kakoav sam očekivao. Naprotiv, manjine su gotovo bez ikakvih prava. Teško je očekivati da položaj manjina bude regulisan kao u Hrvatskoj koja je primjer svima, ali i ovakvu krajnost to jeste potpuno odsustvo manjinskih prava nijesam očekivao u Sloveniji.
Povedosmo razgovor i oko ekonomije, plata, životnog standarda. Pa , Slovenija je uzopr svima sa Balkana. Međutim, plate za prosječna zanimanja dobrano su niže nego u Hrvatskoj, niže nego i u Crnoj Gori. Penzije u Sloveniji još lošije, a cijene nerealno visoke. Penzioneri da bi preživjeli moraju naći neki honorarni posao , najčešće stražare ili voze taxi. Tužno. A zvanične prosječne plate su sve samo ne realne , jer u njihov obračun ulaze i one enormno visoke , koje sebi propisuju političari i njihovi politički poslušnici. Situacija zvuči poznato, identično ako i na cijelom Balkanu.
No da ne zaključujem negativnošću ovaj putopis, a i ne bi bio potpun ukoliko ne bih pomenuo najbolji burek koji sam ikad igdje probao. Da , dobro čitate, oči vas ne varaju. Najbolji burek , vjerovali ili ne , nećete pojesti u Sarajevu ili negdje u Bosni ili Novom Pazaru, ili Albaniji, Turskoj.... Najbolji burek poješćete u Ljubljani u restoranu Saraj, koji je u vlasništvu jednog vrijednog Crnogorca rođenog Bjelopoljca. Da čar bude još ljepša a ugođaj bolji osim predivnog ambijenta, gledate gdje vješte ruke sjajne kuvarice pred vama prave taj burek.
Da li su ljepota prirodna , uređenost, najbolji burek i kultura i civilizovanost građana dovoljni razlozi da ponovo dođem do Slovenije. Pa naravno da jesu, samo što ubuduće neću zaključke donositi ni o jednoj destinaciji dok se sam u to ne uvjerim.
