Planovi povezani s povećanim sudjelovanjem SAD-a u venezuelskom naftnom sektoru mogli bi potrošiti znatan dio preostalog svjetskog ugljičnog proračuna, što izaziva zabrinutost među klimatskim stručnjacima oko izvedivosti ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1,5°C.
Analitičari upozoravaju da bi veliko proširenje proizvodnje nafte u Venezueli moglo činiti otprilike 13% preostalih dozvola za emisije za koje znanstvenici kažu da su preostale ako svijet želi izbjeći najopasnije utjecaje klimatskih promjena. Procjena uključuje emisije nastale i tijekom vađenja i kada se nafta konačno spali.
Venezuela posjeduje neke od najvećih dokazanih rezervi nafte u svijetu, od kojih je većina teške sirove nafte koja je posebno energetski intenzivna za vađenje i rafiniranje. To venezuelsku naftu čini jednim od goriva s najvećim udjelom ugljika na globalnom tržištu, značajno pojačavajući njezin utjecaj na klimu u usporedbi s lakšom sirovom naftom.
Zagovornici proširene proizvodnje tvrde da bi obnova venezuelske naftne industrije mogla ojačati energetsku sigurnost, stabilizirati globalna tržišta nafte i pružiti ekonomske koristi i Caracasu i međunarodnim investitorima. Američki dužnosnici također su potencijalno sudjelovanje uokvirili kao dio šireg napora za preoblikovanje energetskog sektora Venezuele nakon godina pada i lošeg upravljanja.
Međutim, zagovornici klime kažu da je strategija u izravnom sukobu s međunarodnim klimatskim ciljevima. Tvrde da otvaranje novih ili prethodno ograničenih zaliha fosilnih goriva riskira desetljeća dodatnih emisija u vrijeme kada znanstvenici kažu da globalna upotreba nafte, plina i ugljena mora naglo pasti.
Ekološke skupine pozivaju vlade da daju prioritet ulaganjima u čistu energiju umjesto velikih projekata fosilnih goriva, upozoravajući da bi daljnje širenje moglo učiniti cilj od 1,5°C praktički nedostižnim. Također napominju da bi čak i djelomično iskorištavanje venezuelskih rezervi moglo izvršiti preveliki pritisak na sve manji globalni proračun ugljika.
Rasprava ističe rastuću napetost između kratkoročnih energetskih i geopolitičkih razmatranja i dugoročnih klimatskih obveza, dok vlade važu ekonomske i strateške interese naspram ubrzanih rizika globalnog zatopljenja.
Autor: M.J