IZVOR:MSNBC – AUTOR: M.J. GDNUS
Kako Donald Trump preusmjerava Sjedinjene Države u ratu u Ukrajini, republikanski predsjednik i njegova administracija već su poduzeli mnoge korake kako bi pomogli našim ruskim protivnicima, uključujući obustavu vojne pomoći našim ukrajinskim saveznicima i ukidanje inicijative za zaštitu energetske mreže Ukrajine.
Postojale su glasine da će Bijela kuća poduzeti još jedan dramatičan korak u tom pravcu i ograničiti dijeljenje obavještajnih podataka sa Ukrajinom. Te glasine su bile tačne: Trumpova administracija je potvrdila da je dijeljenje obavještajnih podataka obustavljeno na neodređeno vrijeme. The New York Times je izvijestio da bi predsjednička odluka “mogla preurediti bojište, zaustavljajući borbu ili potencijalno dajući Rusiji odlučujuću prednost.”
Senator Mark Warner iz Virdžinije, najviši demokrat u Senatskom obavještajnom komitetu, otišao je dalje, tvrdeći da će ovaj jedan potez Trumpa “koštati života.”
Dodatno komplicirajući stvari, problem nije samo obavještajni podaci koji izlaze iz Bijele kuće, već i obavještajni podaci koji ulaze u Bijelu kuću.
Izvori mreže su rekli da se preispitivanje protokola za dijeljenje obavještajnih podataka pokreće, barem dijelimično, “toplim odnosima Trumpove administracije sa Rusijom.”
Ili, da kažemo drugačije, čini se da neke zemlje — tradicionalni saveznici SAD — brinu da bi, ako podijele osjetljive informacije sa Trumpom i njegovim timom, iste mogle dospjeti do Moskve.
Politico je ove sedmice objavio sličan izvještaj, napominjući da je dijeljenje obavještajnih podataka među zemljama NATO-a “u opasnosti”, jer strani zvaničnici “razmišljaju o riziku dijeljenja obavještajnih podataka sa Vašingtonom.”
Brzo smo kretali prema ovom trenutku otkako je Trump osvojio drugi mandat. Kada je, na primjer, republikanski predsjednik najavio da želi Tulsi Gabbard, koja ima naviku da ponavlja rusku propagandu, postaviti za direktorku nacionalne obavještajne službe, Time magazin je izvještavao da su neki strani zvaničnici izrazili zabrinutost zbog dijeljenja obavještajnih podataka sa administracijom ako bi ona bila na tom položaju. (Ona je, kako se izvještava, od tada poduzela korake da privatno uvjeri saveznike sa zabrinutostima.)
U januaru je Shane Harris imao sličan izvještaj u The Atlanticu koji je postavio isto pitanje: “Nekoliko stranih obavještajnih zvaničnika nedavno mi je reklo da poduzimaju korake kako bi ograničili koliko osjetljivih obavještajnih podataka dijele sa Trumpovom administracijom, iz straha da bi ti podaci mogli biti procurili ili korišćeni u političke svrhe.”
Ali kako Trump usklađuje Bijelu kuću sa Kremljom, strahovi o pouzdanosti američkog predsjednika očigledno su dostigli zapanjujući novi nivo.
Teško je, naravno, okriviti tradicionalne saveznike SAD zbog zabrinutosti. Ne samo da Trump postaje blizak Moskvi na načine koje ni njegovi bivši saradnici ne mogu da shvate, već republikanski predsjednik takođe nosi teret rekorda koji uključuje loše rukovanje povjerljivim dokumentima i otkrivanje tajni iz nepoznatih razloga.
Zaista, otprilike prije osam godina, Trump je ugostio ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova i ruskog ambasadora u SAD-u Sergeja Kisljaka u Ovalnoj kancelariji — na zahtjev Vladimira Putina — na posjeti koja nikada nije potpuno objašnjena.
Kao deo tog sastanka, Trump je navodno otkrio visoko povjerljive informacije svojim ruskim gostima iz razloga koji nikada nisu objašnjeni.
“Ovo je informacija sa oznakom zaštićene reči,” rekao je jedan američki zvaničnik za The Washington Post tada. Predsjednik je “otkrio više informacija ruskom ambasadoru nego što smo podelili sa našim vlastitim saveznicima.”
Zar nije ni čudo što bi, osam godina kasnije, strane zemlje razmislile dvaput prije nego što podijele obavještajne podatke sa Trumpom i njegovim kontroverznim timom?